Nije se lako naviknuti na redovno vježbanje bez obzira koliko mi znali da je to dobro za nas. Bez obzira koliko mi znali da ne mora biti teško. I koliko je na kraju zabavno i bude nam drago svaki put kad smo se nagovorili na trening. Vježbaonica vam daje trik kojim ćete bezbolno i lako zaboraviti odustajanje od treninga.
Zašto naš um voli odustajanje od treninga?
Razlog za ovo je priroda našeg uma i načina na koji djeluje. Naime, naš um ne voli beskonačne stvari. Ne voli stvari koje bi trebale biti zauvijek ili bar neko duže vrijeme. Sve što želimo promijeniti za stalno u životu, um pokušava blokirati i sabotirati. I znate što? Jako je dobar u tome. Vjerojatno ste i vi to primijetili.
Na početku neke promjene, uzmimo za primjer vježbanje, naša energija za tu aktivnost nije na dovoljno visokom nivou. Stoga je i naša volja za vježbanjem nestabilna. Jedan dan jedva čekate otići na trening, a već sutra se jedva natjerate otići na isti taj trening. Te su oscilacije pokazatelj nedostatka energije za određenu aktivnost.
Ovaj nam se obrazac može ponavljati zauvijek. Sjetite se samo svih onih ljudi koji dolaze mjesec dana u fintess klub u kojem vježbate, a onda ih pola godine nema. Vraćaju se ponovno u još goroj formi i ponavljaju obrazac. Svako vas odustajanje značajno vraća unazad. To je čista matematika.
Što ste duže fokusirani na aktivnost i redovan odlazak na treninge, to vam je sve lakše održavati taj program. Stoga je važno svaku krizu prebroditi odlaskom na treninge.
E, sad. Kako bismo ostali u treningu, kako ne bismo odustali, nije se loše poslužiti jednim trikom.
Trik kojim odustajanje od treninga postaje prošlost zove se “samo još danas”!
Kako ovo djeluje? Jeste li ikada krenuli na dijetu? Pokušali prestati pušiti? Ili nešto slično. Vjerojatno jeste. Odlučili ste kako od ponedjeljka krećete. No, kada dođe ponedjeljak, vi si kažete čarobnu rečenicu samo još danas. Vaš um to shvati samo kao privremeno odgađanje i vrlo lako pristaje na to. Jer ipak, to je samo jedan dan. Problem je što se taj dan često pretvori u čitavu vječnost. A da to niste namjeravali.
Trik koji sam spomenuo je da si kod donošenja odluke o na primjer vježbanju ne postavljate rok. Nego samo odlučite vježbati. To je prva stepenica. Time vaš um neće imati problem prihvaćanja „vječnosti“ i vježbanja do smrti. S tim mu dajete za pravo kada misli da može stati kad god poželi. Tada um nema potrebu za odustajanje od treninga jer u pitanju je samo jedan dan.
Sada je on vrlo opušten u vezi te vaše velike promjene i ne smatra ju izravnom ugrozom dosadašnjeg načina života do kojega je vašem umu veoma stalo. Popustit će vam i pustiti vas da vježbate. No, nakon nekog vremena će mu to dosaditi. Tada će vas „napasti“ razlozima za prestanak vježbanja. Nećete imati vremena, nećete imati energije… pojavljuju se saboteri. Odustajanje od treninga ponovno postaje opcija. Tada posegnite za adutom „još samo danas“. Tako ponovno umirujete um koji istog trenutka već uživa u sutrašnjem danu u kojem nema treninga. Naravno, to ćete ponoviti i sutra. I prekosutra, sve dok vaši saboteri ne odustanu i prestanu tražiti da i vi odustanete od vježbanja.
Ovim jednostavnim trikom značajno povećavate mogućnost odlaska na slijedeći trening. Ali kad bolje razmislite, nije li to jedino što je zapravo bitno? Otići na slijedeći trening.
Dakle, vidimo se na treningu. Ali još samo danas.
