Kad sam shvatio da me zbog posla počnu boliti leđa i da se kad dugo sjedim počne događati ovo ili ono, odlučio sam početi vježbati.
Nadobudno sam još jako davno krenuo u teretanu. Sjetio se vježbi s tjelesnog, vidio sprave i vidio kako ih ljudi koriste. Počeo ponavljati, i nekako, nije mi sjelo. Nije to bilo to. I brzo sam odustao. Dugo zatim nisam ništa vježbao. Onda sam saznao za odličan online program. Počeo sam vježbati kod kuće prema tom programu i bio oduševljen rezultatima, bio je dosta naporan, baš onako kako zamišljam da bi trening trebao izgledati. Imao sam super rezultate, završio sam ga i bio u odličnoj formi. A onda je nešto počelo „štekati“. Malo koljeno, malo rame. Osjetio sam to još za vrijeme vježbanja, no kakav bih ja muškarac bio kad ne bih ignorirao prve znakove. Morao sam napraviti pauzu od vježbanja. Prvu… Onda se malo zakompliciralo s poslom pa nisam ni zbog toga stigao vježbati. I onda sam upoznao Jelenu. Naš prvi razgovor je bio pogodit ćete, o vježbanju. Spomenuo sam joj program koji sam radio, ona je odmahnula glavom. Kasnije u razgovoru rekla mi je stvari koje su… dobro, nisu me uvjerile, dale su mi misliti.
Tek nakon nekog vremena kad smo se i nas dvoje zbližili rekla mi je da probam napraviti neke „sitnice“. Recimo sklek, ali da ga radim na točno određen način. Probao sam i otkrio novi svijet. Odmah sam osjetio veliku razliku. No tek je kasnije slijedilo potpuno otkriće, kad sam te nove pokrete usvojio.
Onda sam počeo vježbati u Vježbaonici, kod Jelene. I ušao malo ozbiljnije u temu. Počeo prepoznavati ono što mom tijelu odgovara, a što mu stvara neugodu. Ne mislim neugodu od napora, to je nekako i cilj vježbanja. Mislim na neugodu jer nešto nije u redu. Naučio sam da tijelo jako dobro prepoznaje i pravi razliku između korisnih i ispravnih te loših i neispravnih pozicija i pokreta. Shvatio sam također da kad nešto učiniš na ispravan način, sve bude nekako lakše. Iako, ljudi će te još uvijek čudno gledati ako se pravilno spustiš u trgovini i podigneš vrećice s poda. No čudni pogledi su mi prestali smetati.
Pokazalo se da je sve što mi je Jelena govorila i što me je učila bilo istina. I kad sam ju poslušao, bilo je sve OK, kad sam nešto radio mimo njenih uputa, nije bilo dobro. Svaki put kad sam nešto probao i utvrdio da je istinito, moje povjerenje u Jelenu i Vježbaonicu je raslo. Sada već jako dobro znam što i kako trebam raditi sa svojim tijelom, pogrešne pozicije u svakodnevnom životu su postale izuzetak, navikao sam se na nove, ispravne položaje tijela, bilo dok sjedim za računalom, dok perem suđe ili podižem nešto s poda, moje tijelo automatski učini ono najbolje. Naučilo se na dobro. Ipak , koliko god sada znam, ona uvijek uspije „izmisliti“ nešto novo.
Još uvijek puno razgovaram s Jelenom dok me „tjera“ da radim čudne vježbe po podu kako kaže- samo da nešto provjeri, dok gledamo kako netko drugi zamišlja i provodi treninge i sve više znam o tome i sve više razumijem njenu ljubav za pokret i naravno, sve joj više vjerujem. Kao i hrpetina vježbača i trenera koji su prošli kroz Vježbaonicu. I zato ću i dalje vježbati tu.
