Koliko puta u životu dopustiš da te zarobe ograničenja koja stvoriš sam sebi? Misliš ja to ne mogu, pa ni ne pokušaš. Uvjeren da nećeš uspjeti, ni ne potrudiš se. Nikoga ne prozivam, govorim o sebi. Učionicu s faksa, zamijenila sam nakon diplome, cjelodnevnim sjedenjem u uredu. Da, pravnik sam. I moj pravnički um preodređen da je sve u rokovima i precizno, uvijek se pitao, kako nemaš vremena za vježbanje? Sve je drugo na popisu, svaki dan slažem listu, izvršavam obaveze, samo nemam vremena za trening. I tako je bilo dok se nisam samoj sebi zainatila i dokazala da je moje tijelo zaslužilo promjene. I kada je donesena odluka da se pokrenem, znala sam da to mora biti nešto tako dobro, da nikada više ni ne pomislim prestati vježbati. I sada na red dolazi priča o Vježbaonici. Bila je to ljubav na prvi pogled. Stručnost, organiziranost i prije svega duh tih divnih ljudi koji rade tamo, čine i mene boljim čovjekom. I sada s ponosom mogu reći. Trening je moja radost. Zapravo bolje rečeno kretanje je moja radost. Oduvijek sam to znala. I hvala Vježbaonici što mi je to posvjestila. Ne samo da treniram, već osvajam i vrhove Velebita. Kondicijski zahtjevni, ali svladani bez ikakvih problema. Tko zna što me još čeka? S novim vrhovima, doći će i nove priče. A do tada nadam se da će ova priča bar nekoga potaknuti na pokret.

Vježbaonica Marija Baković
s Vježbaonicom osvajam vrhove! Premužićeva staza.
Uživanje u prirodi
Uživanje u prirodi
baković 3
Velebitski botanički vrt
baković 4
Pogled s vrha 🙂