Danas mi je na treningu vježbač objavio jednu revolucionarnu stvar. Počet će dolaziti na treninge biciklom. Osposobio je dva, jedan za suprugu i jedan za sebe. Planira sve obveze koje ima po kvartu od sada obavljati biciklom umjesto automobilom. Dobro, možda ne baš sve i ne uvijek no odlučio se za veliki i jako pozitivan korak. Možda se nekome ovo neće činiti tako velikim korakom, no ja vidim veliku promjenu. Objasnit ću vam i zašto. Krećemo se sve manje i sve lošije. To ima za posljedicu da se i ne želimo kretati više. Jednostavan zakon privlačnosti. Što našem tijelu dajemo, ono to i traži. Dajte mu nekretanje i ono će tražiti još više nekretanja. Moj vježbač je prije dvije godine počeo svome tijelu darovati kretanje. Iz jednostavnog razloga. Želio se osjećati bolje. Nije više želio uspuhan doći na drugi kat ili tražiti lift. Želio se igrati sa svojom djecom bez straha hoće li ga uštekati u leđima. Također, prije nego je počeo vježbati imao je bolnost u lijevom koljenu i lijevom laktu. Dijagnostikom smo utvrdili kako je bol bila povezana sa slabom pokretljivošću kukova, pretjeranom stražnjom rotacijom zdjelice (podvlačenjem repa) koja mu je u potpunosti isključila rad gluteusa. Laičkim rječnikom guza se nije palila nikad, nikako ni u kojim situacijama. A aktivacija guze je jako važna u životu. Za penjanje na drugi kat stepenicama neophodna vam je aktivacija guze. Za igranje s klincima isto. Svakim sagibanjem koje izvedete donjim dijelom leđa umjesto kukovima korak ste bliže početku boli u donjem dijelu leđa. Moje zadovoljstvo kao trenerice je u klijentovoj želji za još više kretanja. Znači da mu tijelo traži pokret, da postaje dovoljno moćno kako bi se vratilo svojoj prirodi. Da mu je tijelo osjetilo sigurnost u stabilnosti i snazi koju smo dali njegovim kukovima i gluteusima. To znači da je u Vježbaonici dobio onu prevagu između nekretanja i kretanja kada tijelo prestaje mrziti vježbanje i počne ga prihvaćati kao normalnu i potrebnu aktivnost. E, da! Bilo je potrebno i nešto mobilnosti u torakalnoj kralježnici. Detalji, znam. Kod njega je sve krenulo prvim treningom. Stoga i vas pozivam da se povedete njegovim primjerom i primjerom velikog broja vježbača u Vježbaonici. Pokrenite se, ali ne bilo kako. Pokrenite se pravilno. Sanirajte boli i ozljede koje imate i dajte svom tijelu pokret, još više pokreta i neka vas pokret vodi. Meni upravo moje tijelo daje znak da se pokrenem.
O svojoj vježbačici koja radi hip hinge (ne, nema prijevoda na hrvatski… ili možda ima? Javite ako znate!) u punoj Crkvi, na nedjeljnoj misi u slijedećem blogu.
Do tada pokret!
