OZLJEDA

Prije nekoliko dana sam pao na rolanju. Digao sam se i nastavio rolati. Dakle, ništa dramatično. Ipak, koljeno je boljelo. Budući da sam sve kretnje mogao učiniti s manje ili više boli, odlučio sam ne ići kod doktora nego kod fizioterapeuta u kojeg imam povjerenja. Osim toga, odlučio sam se kretati što više. U razgovoru s fizioterapeutom dobio sam potvrdu o ispravnosti toga što sam odlučio. Trudio sam se raditi sve kretnje u sporijem ritmu, ali koristiti koljeno u svom rasponu pokreta… osim u jednom. Samo jedan pokret sam se bojao raditi i izbjegavao ga. Zašto? Ne znam ni sam. Nije iz nekog fizičkog razloga, bila je to jedna od onih „ bolje nemoj“ odluka. Uz dosta hodanja i masaža svaki dan sam primijetio zamjetna poboljšanja. Još nešto sam primijetio. Koji god sam pokret češće radio taj dan, taj mi je pokret sutra bilo lakše i bezbolnije napraviti. Na kraju, gotovo sve položaje sam mogao učiniti bez problema osim jedne. Pogađate, one koju sam se bojao izvesti. Poučen iskustvom krenuo sam raditi i taj pokret iako sam sumnjao da će se tako brzo kao za ostalo vidjeti rezultati. I, već sutra sam mogao učiniti taj pokret. Sada ga radim gotovo bez bolova.

Što me je ovo naučilo?

Imobilizacija, strah, razmišljanje „bolje nemoj“ nam štete. Postoje situacije kada je imobilizacija nužna, no nisu toliko česte koliko se imobilizacija koristi. Medicina to radi za svaki slučaj. Bar udlage i gips nisu preskupi. U razgovoru s fizioterapeutom dobio sam potvrdu ovoga. Iz njegovog iskustva puno se brže oporavljamo od različitih distorzija i sličnih ozljeda ne koristeći imobilizaciju jer organizam se zacjeljuje kroz pokret i nužno mu je kretanje kako bi se potpuno vratio u funkciju. Biologija tijela optimizira. Ako nešto ne koristimo, na taj dio troši manje energije. A to nije dovoljno za oporavak. Uvjerio sam se u to na super primjeru koji sam mogao promatrati iz dana u dan.

Stoga sam odlučio uvijek se kretati i tako dati organizmu razlog da se obnavlja i šalje sve potrebno u svaki dio tijela jer ga koristim.

Ovu sam pouku primijenio i na ostale dijelove života. Čisto da testiram teoriju. I poklapa se sa svim. Kad god nešto izbjegavamo raditi, svaki put je sve teže započeti. Svaki put nam za taj početak treba više energije, a svaki put kada odgodimo aktivnost postajemo doslovno slabiji.