NAPAD NA SLABOST

Piše:Miro Skender

U Vježbaonici egzistira i koristi se hrpa rekvizita. No danas ću  pisati o jednom koji me je potaknuo na razmišljanje. Potvrdio je neke stvari koje sam i sam počeo raditi u životu. To je obična  cijev do određenog  nivoa napunjena tekućinom. Prvo što  se događa  kada ga uzmeš  u ruke  je da ne ide baš kako ti hoćeš. Moraš  svladati balans. Usporiti pokrete. Biti svjesniji onoga što radiš. Biti sada i ovdje.  To je rekvizit koji ne dopušta  automatsko odrađivanje  vježbe. A svjesno  vježbanje je, to već svi znaju jedna od temeljnih vrijednosti  vježbanja  u Vježbaonici.

Ok, što zapravo  želim reći ovim dugim uvodom? Ovaj rekvizit  pokazuje tvoje slabosti! Nepogrešivo  otkriva koja je ruka slabija. I radi nešto  neočekivano. Radi nešto  “nehumano”. Radi nešto  za što bi bio naširoko  kritiziran da je osoba, a ne “običan” rekvizit. On napada slabosti. Koliko je to neetično i bezobzirno od njega?!? Pa kako samo može?  Tu jadnu ruku koja je i tako slabija napada. Neka ova jača  preuzme  teret umjesto nje. To je etično i ljudski.

Sva sreća, ova glupa cijev s vodom je i dalje samo cijev s vodom i radi kao i do sada. Napada slabosti.  Jer kako će nešto  postati  jako ako ga ne dovedemo do izazova? Kako će nešto  postati  jače  ako ga poštedimo? I na kraju kako će tako slabo i nejako proći  kroz izazov  kada nema niti trunke snage?
Kako rekoh na početku, počeo sam i sam ovo primjenjivati  u životu. Što time dobivam? Dobivam Suočavanje  s onim s čim  se ne želim  suočiti.  Dobivam  to da postajem jači  tamo gdje su do sada  bile slabosti. Dobivam samopouzdanje, samopoštovanje i mogu činiti  stvari koje nisam mogao do sada. Vrijedi li se zbog  toga izazvati? Meni je to isplativo. Tko bi rekao da ću nešto  naučiti  od jedne cijevi?!