MOJA PRIČA- DRUGAČIJE VALENTINOVO

piše: Sandra Krstev Barać

U današnjem užurbanom tempu života, kada je teško naći vrijeme za sebe, a partnera se nerijetko uzima „zdravo za gotovo“ radionica Drugačije Valentinovo došla je kao naručena. Već sam i prije razmišljala kako je, uz malo dijete, nužno da muž i ja izdvojimo vrijeme samo za sebe i nađemo zajedničku aktivnost ne bi li strast „ostala živom.“ Nije da se suprug i ja ne podržavamo i ne provodimo vrijeme zajedno, ali uz dijete druženja su fokusirana na sve osim na nas same. Stoga je ideja ponovnog zbližavanja odnosno svjesnog rada na vezi  o kojoj je bilo riječ na radionici dočekana s našim odobravanjem.

Zanimljivo je kako je tako jednostavne stvari poput fizičkog dodira lako smetnuti s uma, a u stvari znači mnogo, za vezu i bliskost.  Ipak, najkorisnijim u cijeloj priči za mene se pokazao afirmativni govor. S godinama veze, nesvjesno sam postala kritična osoba koja redovito suprugu ukazuje samo na negativne poteze i greške.  Tek sam na radionici uvidjela koliko kritiziranje može imati devastirajući učinak na motivaciju partnera.  Stoga smo suprug i ja nakon radionice najviše proradili na izbacivanju kritiziranja iz komunikacije. Doduše, afirmativni govor je u realnosti postala „sandwich metoda“ gdje kažem nešto pozitivno, nakon kojeg slijedi kritika te se završava s ponovno poticajnom i pozitivnom porukom, no i to je pomak u pravom smjeru.

Same vježbe u paru su se pokazale većim izazovom nego što smo prvotno smatrali. Ne zbog manjka vremena ili duljine samog izvođenja, već zbog činjenice da su fizički zahtjevne i da se u mišićima itekako osjeti napor pri njihovom izvođenju.  Na iznenađenja supruga zadesila ga je upala mišića prvi put nakon vježbanja vježbi, ali s vremenom smo postali pravi maheri u izvođenju. Lagala bih kad bih rekla da vježbe izvodimo svakodnevno, ali kao što smo savladali na radionici svaki put kada suprug pita hoćemo li odraditi naše vježbe odgovor glasi: Da!

Sve u svemu, nakon svega naučenog i savladanog korak smo bliže vezi kakva je bila u početku: uviđajna i neopterećena svakodnevnim problemima.