[Piše: Andrea Ipša]
Ponedjeljak. Moj dan za vježbanje na trampolinu. Oznojim se pri samoj pomisli.
Mislite da je lagano?? Naprotiv, ali svakako učinkovito!
Krećemo polagano, slušamo Jelenu. Nakon laganog zagrijavanja, skakutanja, tempo postaje sve žešći.
«Ajmo, skači visoko, glavom do plafona, stisni guzu, drži trbuh, ramena dolje, izravnaj leđa, skupi noge, raširi noge, doskoči u čučanj, odskoči…»….
Sad već psujem u sebi, ali Jelena drži tempo, ne odustaje. Nakon pola sata «torture», sva znojna pospremam trambolin i uzimam strunjaču. Napokon.
Slijede vježbe koje samo na oko izgledaju jednostavno. No, ako ih pravilno radite (a za to se naša trenerica pobrine) uz to dobijete još jedan rekvizit, tipa bučicu od kilu, dvije – pa nije baš tako jednostavno. Uspuhana još od trampolina uporno se trudim, pozorno slušam uputstva, držim trbuh, ispravljam leđa….osjećam kao da bučice sada imaju minimalno pet kila.
Od napora mišići mi svako malo zadrhte. Izdržavam još dvadesetak minuta te čekam trenutak istezanja i olakšanja. Ispušem se, legnem na strunjaču i osjetim zadovoljstvo.
Opuštena čekam Jelenu da me istegne. Ne znam koliko je vas doživjelo užitak istezanja njezinim rukama i nogama? Daaa, dobar osjećaj olakšanja. Uživancija!!!
Trening gotov, a ja sretna i zadovoljna sa nestrpljenjem čekam srijedu i Mat program s mojim curama – i Jelenom mučiteljicom.
