Piše:Dragana Mitrović
Vježbala sam i prije. Tamo gdje sam trenirala treninzi su bili naporni i sa velikim opterećenjima. Tek sam kasnije shvatila kako mi tamo nitko nije pokazao pravilne položaje tijela niti je pazio na to da pravilno izvodim vježbe. To me je vježbanje dovelo do upale živca te na kraju do fizikalne terapije. U Vježbaonicu sam došla vježbati odmah nakon fizikalne.
Vježbanje u Vježbaonici bilo je zapravo nastavak vježbi sa fizikalne, tad sam toliko mogla vježbati i pasalo mi je jer nije bilo agresivno.
Nedugo nakon što sam krenula na trening sam počela i raditi pa nisam više uspjela biti redovita na treningu i uslijed razno raznih okolnosti dogodio se prvi “pad” – opet ista bol, samo u gorem obliku i kroz cijelu desnu nogu. To me zaustavilo od bilo kakvih vježbi otprilike 3 mjeseca. Hodanje je jedino bilo prihvatljivo… i to umjereno. Sve ostalo je samo bilo neugodno bolno.
Nakon što su bolovi konačno počeli popuštati, otišla sam na “check”, kako Jelena i ja to zovemo, trening na kojem se vidi koliko, šta i kako mogu s obzirom na situaciju. Jelena se taman vratila iz Amerike puna nade kako će me ‘popraviti’, a ja sam samo bila zahvalna da više (toliko) ne boli. Dalje je samo bilo na meni da radim vježbe koje mi je pokazala kad god mogu i da ne odustanem.
Nakon otprilike mjesec i pol sam opet krenula na grupni trening i sve je bilo ok ili se barem tako činilo. Cijela zima bez nekih većih problema, ali s ljepšim vremenom došao je novi “pad”… totalno zakočenje, nisam mogla iz kreveta, sve je bilo bolno, svaki pokret.
Riješenje: inekcije protiv bolova. I zaista je bilo bolje iz dana u dan. Vježbanje opet nije dolazilo u obzir neko vrijeme a onda sam ponovno došla na “check”, prilično razočarana što se opet sve ponavlja i opet boli. Ali sam krenula s vježbama. Opet.
Polako, bol je popuštala i vježbe su postale sve ugodnije i lakše, sve bolje sam se osjećala. Šalabahter više nije trebao, sve sam radila iz glave… a elastična traka pomoću koje vježbam se konačno naviknula na mene. I ja na nju. I sad sa mnom ide svugdje.
A uskoro me čeka i novi “check”… jedva čekam!
