Piše Jelena Pešut
Volim svoj posao. Volim što se ne sastoji samo od treninga jer volim raditi različite stvari. I kad bi me netko pitao što najviše volim u svom poslu, bili bi mi teško jednoznačno odgovoriti. Je li to dolazak novog vježbača i uvođenje u trening, „dosadna“ administracija koju također volim. Pogotovo sastanke sa mojom računovodstvenicom. Možda edukacija trenera ili kada ja učim nešto novo? Osmišljavanje novih programa ili samo novih vježbi? Možda rješavanje nečijega zdravstvenog problema? Da. U svemu tome uživam i sve to rado radim. No ipak, naviše me veseli promjena svijesti kod nekog vježbača. Svjedočim tome stalno u svom radu. Netko će reći kako vježbanjem mijenjaš fizički izgled i da je zdravo, no da se svijest ne može mijenjati. Možda u nekim fitness centrima niti ne može. Na sreću kod nas je to redovna pojava Iako me svaki put iznova istinski oduševi. Zašto baš danas to spominjem? Jer sam upravo danas u kratkom razgovoru prije treninga s vježbačicom dobila još jednu potvrdu kako se dogodila promjena svijesti.
Došla je vježbati kod nas zato što „treba“. Nije baš bila neki sportski tip. No uz našu pomoć i svoju volju i trud napredovala je. Napredovala je fizički. Ponekad je to vidljivo samo nama trenerima. Osoba koja vježba obično na početku ne zna dovoljno kako bi procijenila u kakvom je stanju. (Ovo smo također odlučili promijeniti uvođenjem dijagnostike, što i kako možete pročitati ovdje). Kasnije kada napreduje, misli da je tako vježbala i kada je počela trenirati. Kažem, trenerima je jasno koliko se situacija promjeni, posebno jer su grupe dovoljno male da treneri znaju sve svoje vježbače i njihovo fizičko stanje.
Napredovala je ona vremenom i to je stvarno bilo vidljivo. No danas mi je rekla kako je odlučila krenuti trčati. Shvatila je da je vrijeme i da njeno tijelo to sada može podnijeti. Bila sam oduševljena iako se to nije dogodilo prvi put. Neki naši vježbači koji nisu voljeli sport već trče višekilometarske amaterske utrke. Ova je vježbačica dodala još nešto. Rekla je kako tek sada shvaća kako na početku nije imala pojma što je vježbanje i kako je tek sada svjesna da je na početku samo mahala rukama, da nije ona kontrolirala udove nego udovi nju. Sada je svjesna pokreta koje radi, sada ona kontrolira pokret. Sada je suverena u svome tijelu.
Da su ovakvi komentari i zaključci vježbača jedina dobrobit ovog mog posla isplatilo bi ga se raditi 🙂
Hvala vam svima što ste u ovoj priči. Nadam se da uživate bar približno kao ja.
