U već pretrpanom rasporedu pronaći samo malo vremena da svoje zdravlje postavimo na prvo mjesto iziskuje nadljudske nappore. Ma što zdravlje, voljeli biste sebe dnevno barem jedan sat staviti na prvo mjesto. I kad to nekim slučajem i učinite, isključite se iz realnog svijeta na sat vremena, vaš povratak kasnije iziskuje lavlje napore da sve opet postavite na svoje mjesto. Katkad sigurno pomislite da je lakše biti predsjednik države. Kad on nestane na dva dana , svi se nekako odmorimo. Sve dalje radi. Nema tog općeg kolapsa u kojem je netko zaboravio knjigu za školu ili je netko zaboravio podići dijete iz škole. Pa nije vas bilo samo sat vremena!!!!!???????
I ja katkad imam osjećaj da moj mozak radi neprekidno. Kao neka ruska autocesta s pet traka u oba smjera. I stalno jure hrpe različitih informacija gore – dolje. Sve moje misli, osjećaje i pokrete konrolilra i organizira. On zapravo upravlja mojim svakodnevnim pokretima. Mislim da u jednom danu napravim više različitih pokreta nego što ih moj mozak može procesuirati, zapisati i ponovno izvesti. No, tu je i ljepota tog još neistraženog dijela mog tijela. Svaki put prije izvođenja novog pokreta mozak mora ostvariti mnoštvo detaljnih veza kako bi ostvario nove uzorke pokreta. To onda traži od mišićno – koštanog sustava da angažira druge mišiće i mišićne grupacije ili da iste mišiće koristit na drugačiji način. Mogu li taj process ubrzati da bude efikasniji, a moje tijelo snažnije i fleksibilnije?
Osvještavanje onog što osjećamo dok se krećemo doprinosi svjesnosti pokreta i puno snažnijem uključivanju mišića u rad. Neprekidni sati ponavljanja jednog te istog pokreta na uvijek isti način zapravo znače da mozak uvijek uključuje iste obrasce rada (informacija od mozga do mišića putuje uvijek istim živčanim vezama) pa tako naš mišić nema novih izazova, automatizirao se u svom radu I adaptirao na podražaje koje svladava. Rezultat svega je stagnacija mišića. To je ono kad puno vježbamo, a nema nikakvih rezultata 😉
Nismo ni svjesni koliko dnevno napravimo različitih pokreta . Jednostavno ih odradimo, nesvjesno uključujući mišiće. Ne zamišljamo pokret već automatski, rutinski “ odrađujemo” dnevne zadatke. Barem jedan dan u tjednu može biti fitnes dan. U tom danu probajte se svjesnije kretati. Probajte razmisliti koji mišić vam se uključuje kad se sagnete, kad nosite teške vrećice u rukama, kad podižete dijete. Onda taj isti pokret probajte izvesti malo sporije ili malo brže. Probajte podići dijete tako da vam je lijeva noga u iskoraku, da stisnete I uvučete trbušne mišiće I da stisnete mišiće ruku. Na pola puta malo zadržite dijete , nešto mu recite ili ga poljubite opet svjesno stiščući mišiće koje ste osjetili da su se aktivirali. Svjesnost pokreta i stalno korištenje novih obrazaca kretanja puni mape pokreta u mozgu stvarajući nove podražaje i kvalitetniju organizaciju pokreta. Bolja organizacija pokreta doprinosi boljem fitnes stanju pojedinca. To je ono kad malo vježbamo, a imamo puno rezultata. 😉
Osjećati ćete se zdravije, snažnije i fleksibilniije. Smanjiti ćete rizike od povreda , imati više energije i vitalnosti obavljati svakodnevne radnje.
I nećete morati nestati na jedan sat u danu od svojih obaveza, nećete stvoriti opći kolaps I nećete zaboraviti svoje tijelo i brigu o njegovom zdravlju. Iako vam ja savjetujem da taj jedan sat ipak odvojite za sebe. Ali, o tome u nekom drugom čitanju 😉
